VOĆIN - 1991. GODINE - ŽELIMIR KUŽATKO

Nedjelja, 27 Lipanj 2010

Bilo je to u slobodnoj i međunarodno priznatoj Hrvatskoj. Kao i ranijih godina tvornica obuće »UKUS« iz Virovitice Trgovačka mreža za svoje poslovođe održavala je izbor kolekcije i ugovaranje za novu sezonu. Iako umirovljen ostao sam zastupati tvornicu ženskih cipela »FORTUNA« iz Gračanice te kao takav bio i pozvan. Ranijih godina više puta smo to obavljali u Sportskom centru u Voćinu, a po završetku bio je domjenak i obavezni »ČOBANAC«. Te strašne godine 1991. naš sastanak je bio u Virovitici i malobrojniji, više smo bili preokupirani političkim temama i situacijom u Novoj Hrvatskoj. U Zagrebu je već održan I. SABOR »HRVATSKIH POLITIČKIH ZATVORENIKA«, a kamera »JUTELA« bila je postavljena tik uz mene tako da sam bio njena stalna meta. Na sastanku su uglavnom bile političke tem,  a među nama je bio i Pajo poslovođa prodavaonice »UKUS« iz Voćina. Koliko znam bio je Srbin, borac, a ranije je bio i predsjednik Općine Voćin. Prvi put u životu govorili smo otvoreno i slobodno. Za vrijeme sastanka javljeno mi je da je moja supruga otputovala za Požegu gdje joj je otac na umoru tako sam i ja iz Virovitice krenuo za Požegu. Ovdje su bili i poslovođe prodavaonica iz Požege gosp. Tuna iz Pleternice gosp. Zvonko koji su dovezli i Paju iz Voćina te sam ih zapitao kako su oni došli odgovoriše preko Voćina. Ponovno sam zapitao kako je to sigurno - odgovoriše jutros smo prošli tuda te u šali dodadoše, a imamo i taoca sa nama je i Pajo. Odlučili smo se za taj pravac te povezli i Paju. Stigavši u Voćin zaustavili smo se pred nekadašnjim hotelom. Izašao sam iz auta da protegnem noge a jedna je bila slomljena i u gipsu odmah mi prilazi jedna žena i dočekuje nas rakijom, začuđeno sam je pogledao i zapitao se kako ona zna da dolazimo? Prišao je Pajo i ostali, a okolo se vijore četničke zastave i uz vrisku jure na mopedima. Bili smo zbunjeni vjerojatno da su četnici vidjevši nas sa Pajom a u mene slovensku registraciju pomislili da smo Srbi a ja upitah »Pajo što je ovo?« On odgovori »ma ništa to se omladina zeza« Hvala lijepa ovih zastava i Belih orlova se sjećam iz Drugog svjetskog rata, pružim mu ruku i pozdravim se kao i ostali, kako mi je slomljena noga zamolim Zvonka da pređe u moj auto ne popivši rakiju odmah napustimo Voćin. Išli smo preko Zvečeva i Kamenske i na sreću prošli. Stigavši u Požegu odmah me zapitaše »kako i kuda sam prošao? Odgovorih preko Voćina, pa ti si lud znaš li što je tamo - da vidio sam odgovorih.Na dnevniku objavljuju da su dva automobila pala u zasjedu i ljudi izmasakrirani tad mi je sve postalo jasno i kako ja imam običaj govoriti »ČUVA BOG ŽELJKU SVOG« to rekoh i ovoga puta.Danas kao počasni član HŽD sa učesnicima V. KONGRESA prvi put poslije tih strašnih događaja dolazim u Voćin i kao prvo pozdravivši se sa mladim i simpatičnim gradonačelnikom gosp. Predrag Filić odmah zapitah »Vraćaju li se srbi u Voćin?“ Da odgovori, a ja ga zapitah za mog Paju. Saznadoh da se je vratio, bio je u Banjaluci i vidio da tamo ne pripada, vratio se je u Voćin. Upoznao sam ga sa ovom mojom pričom u par riječi i nastavili smo sa protokolom. Prikazan nam je i DF gosp. Miroslava Gazde o zločinima i strahotama koje su počinile srpske postrojbe. Isti film me je potresao i ako sam do sada mnogo toga vidio, vratio me je unazad i potakao me na razmišljanje kako smo nas tri imali sreću proći jer smo zadnji koji su prošli. Pajo je znao, a i vidio je u Virovitici da nosim značku, a i posjedujem iskaznice Hrvatskih političkih zatvorenika i Hrvatskih ratnih veterana Hrvatski Domobran da je rekao ne bi nas bilo. Dali smo prošli malo prije postavljanja zasjeda ili smo viđeni pred hotelom i propušteni. Bilo što bilo da smo živi gosp. Tuna iz Požege, gosp. Zvonko i ja zahvaljujemo dragom Bogu ali i gosp. Paji koji nas nije prokazao. Hvala mu! Kao borac za istinu i kako objavljujem zločine u poratnoj Titovoj Jugoslaviji dužan sam a i dosljedan sam sebi i ovo zapisati, a i objaviti. Kako sam i sam dosta toga preživio ovom prilikom i na ovom mjestu ljudima koji su doživjeli i preživjeli tolike patnje nisam imao što reči pozdravio sam ih te poklonio kasete DF. HTV KRIŽNI PUT ZAGREB-BLEIBURG 2008. Redatelje gosp. Ante Marića, DF gosp. Daraka Dovranića PRIČE IZ SLOVENIJE » U POTRAZI ZA ISTINOM » I DF  Vladine komisije  Rep. Slovenije »OTVARANJE ROVA BARBARA« u Hudoj Jami kod Laškog. Voćin, 20. lipanj  2010.Želimir Kužatko

Zadnja Promjena ( Nedjelja, 27 Lipanj 2010 )

 

« Prethodna		Sljedeća »