PREDSTAVLJANJE KNJIGE

NAZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA - PRIJEPORI I MITOVI

urednika i autora Darka Sagraka

održano u palači MATICE HRVATSKE 9. lipnja 2010. godine

Darko Sagrak, magistar prava, publicist, kolekcionar, povjesničar, viktimolog međunarodnoga ugleda.. Zauzima se za temeljne nacionalne vrijednosti, Etičar u pristupu povijesti, znanstvenik u načinu kako pojave istražuje. Vodeći je  'šufflayevac“, u čemu ga više prepoznaju i priznaju stranci nego naši domaći. Svojim radovima uvrstio se u najbolje poznavatelje nedavne hrvatske povijesti posebno one 1941. do 1945. godine.

Darko Sagrak je učeni pravnik, što postaje bjelodano u njegovim spisima. Kad istražuje zločine u Krašiću 1943. godine već u naslovu naglašava pravni element: „Ubijanje zarobljenika u ranjenih u Krašiću, na Novu godinu 1943. flagrantna povreda međunarodnih pravnih propisa2 (vidi: Hrvatski žrtvoslov, Zbornik radova Prvog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, Knjiga prva, Zagreb, 1998. str. 209). Kad istražuje Bleiburg, koji je za njega „sinonim za najveće patnje hrvatskog naroda u njegovoj 14. stoljetnoj povijesti“, snažno naglašava  povredu prava: „ Nikada u novijoj svjetskoj povijesti nije došlo do tako masovne i grube povrede Ženevskih konvencija i svih međunarodnih propisa koji su ikada doneseni u svezi s ratnim pravom i postupcima sa zarobljenim časnicima, vojnicima i civilima, kao u događanjima vezanim za predaju hrvatske vojske i civila na bleiburškom polju (ali i na drugim mjestima!) u svibnju 1945. godine.“ (vidi: Hrvatska nacionalna drama od 1918. do 1941., u Zborniku radova Četvrtog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa – O ŽRTVAMA U RATU I U MIRU,, Zagreb, 2008, str. 515.). Tu se on pita: „Jesmo li 'još uvijek' Slaveni?“. I odgovara negativno s pozivom na nove dokaze. Sa sjetom prati „hrvatski martirij od 1918. do 1941.“, koji počinje Prosinački žrtvama na Jelačićevu trgu 5. prosinca 1918, kada je u krvi ugušen otpor hrvatske vojske. Dokazuje da je „Orjuna“ bila glavna poluga četničke politike. Prati atentat u beogradskom Parlamentu u kojem će Stjepan Radić biti na smrt ranjen, a Pavle Radić i dr Đuro Basariček ubijeni. Slijedi 6. siječanjska diktatura 1929.. Sagrak piše: „Dolazi do neopisivih progona hrvatskih nacionalista. Kao žrtve atentata smrtno stradavaju dr. Milan pl. Šufflay i dr. Ivo Pilar. Teško je ranjen dr. Mile Budak. Od mučenja u  uzama umire jedan od osnivača Ustaškog pokreta Stipe Javor. Dr. Ante Pavelić osuđen je u odsutnosti na smrt.. Na smrt su osuđeni Marija Soldin i Marko Hranilović. Bez suđenja ubijeno je na stotine znanih i neznanih hrvatskih seljaka, radnika i građana.“ Slijedi opis Velebitskog ustanka s početkom 7. rujna 1932 u Brušanima, Sagrak zaključuje: „Srbijanski je genocid u praktičnoj primjeni od 1932. godine“.

Darko je Sagrak neumorni istraživač hrvatske prošlosti 1941. do 1945. što je posebno došlo do izražaja u njegovoj monografiji “Zagreb 1941.-1945.“ On istražuje ne samo političke već i društvene i kulturne prilike onoga vremena. To je njegova „Kulturgeschichte“ Zagreba i Hrvatske u vrijeme Nezavisne države Hrvatske. On ima uvid u te prilike jer ih je istraživao, njima se bavio i došao do zaključaka koji su drukčiji od onih stereotipa o fašističkoj ustaškoj tvorbi NDH na modelu Jasenovca i Glinske crkve. On otkriva i drugu stranu koja pokazuje da je NDH imala značajke međunarodno priznate države sa kulturnim, društvenim, državnim i drugim pojavnostima. Kako drukčije objasniti njegove spoznaje koje ovdje u ovoj knjizi objavljuje: da su cijelo vrijeme trajanja NDH mnogi istaknuti Srbi i Židovi bili uključeni ne samo u kulturni i znanstveni život, već su obnašali razne dužnosti i u vojsci i vojničkim postrojbama, pa je tako našao da je među 200 generala hrvatske vojske bilo dvadeset Židova, da je u HOS-u bilo oko 25 tisuća Srba, da je i sam Poglavnik Pavelić među najbližim suradnicima imao Srbe dr Savu Besarovića i Stevu Dujića i Crnogorca Sekulu Drljevića. Naš autor u ovoj svojoj najnovijoj knjizi otkriva da je znatan broj istaknutih hrvatskih umjetnika kao što su bili Antun Augustinčić, Vanja Radauš, Dubrovko Dujšin, Goran Kovačić, Vojin Bakić ne samo potpuno slobodno stvarali, već su neki od njih glorificirali u svojim umjetničkim djelima  Antu Pavelića kao što su to učinili Antun Augustinčić, slikar Kaštelančić i veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazor. Zasluga je Darka Sagraka da je otkriveno da je nepotpisanu „Odu Poglavniku“ napisao Vladimir Nazor, koji će nedugo zatim postati prvi predsjednik ZAVNOH-a, a kasnije i Hrvatskoga Sabora. Tako je Nazor od veličanstvene Zvonimirove lađe  i knjige Hrvatski kraljevi“ ostati vjeran sebi i napisati svoje remek-djelo „Odu Poglavniku“ da bi u partizanima, unatoč nezgodnim probavnim smetnjama, napisao „Titov naprijed“ i potom slavodobitno ušao u Zagreb gdje su ga onda ustoličili u tadašnjem crvenom Hrvatskom Saboru. Naš autor hrabro osporava fašističku narav NDH. Podsjeća da  su zakonom bile zabranjene fašističke i nacističke organizacije. Fašističko uređenje je postojalo u Istri, na Kvarnerskim otocima, u Dalmaciji i u Boki Kotorskoj do pada fašističke Italije 8. rujna 1943. godine. Slijedom toga osporava utemeljenost „široke fronte antifašizma“ u Hrvatskoj, kako se danas hvale ovi koji pjevajući po šumama i gorama izbjegavaju odgovornost za Kočevski Rog, Tezno, Hude Jame, Križni put i Jasenovac do 1948. godine. Kao pravnik i povjesničar s pravom se poziva na osudu komunističkoga totalitarizma od strane Vijeća Europe i Hrvatskog Sabora iz 2006. godine. I pita se što je s lustracijom u Hrvatskoj i gdje je odgovornost čelnika bivših zloglasnih jugoslavenskih tajnih službi na čelu sa udbašem Perkovićem, kojeg traži njemačka policija i Interpol a on uživa svoj mir i , umjesto da ga smjeste u uze i osude, usuđuje se svjedočiti protiv drugih kao što je na procesu u Splitu.

Sagrak iznosi i malo poznate istine o humanom i zakonitom postupanju hrvatskih vlasti prema zarobljenim američkim zrakoplovcima  za vrijeme rata., koji su imali poseban povoljan status bez presedana u inače nemilosrdnom ratu, u čemu se poziva na američkog kroničara Drugog svjetskog rata McAdamsa.

Darko Sagrak napisao je još jednu knjigu koja će podići prašinu zaborava sa stvarnih činjenica i istina o Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu . On piše sine ira et studio. Vodi se istinom kao jedinim valjanim kriterijem kroničara. Njegova je knjiga viktimološka, jer se bavi žrtvama, povijesna, jer istražuje prošlost, publicistička, jer piše na jednostavan popularan način, domoljubna, jer ne krije ljubav za svoju Hrvatsku, aktualna, jer govori o nedavnoj prošlosti o kojoj još i danas postoji sva sila stereotipa i laži, koje treba ispraviti. I ova je knjiga Darka Sagraka vrijedna da se uzme u ruke, pročita, o njoj razmisli, jer otvara neke nove vidike i poglede na hrvatsku povijest. Ovdje je dešifrirana Oda Poglavniku napisana od našeg hrvatskog dežurnog pjesnika za sva vremena Vladimira Nazora, ali i tolike druge istine o kojima smo imali krive predodžbe. Darko Sagrak potvrđuje (moju) tezu da je istina dug živih prema žrtvama.

Dr. Zvonimir Šeparović