Miroslav Gazda[1]

DOMOVINSKI RAT
Balinci, Četekovac i Čojlug 4. rujna 1991. god.

NAPAD OD ĆERALIJA GLAVNOM CESTOM KROZ BALINCE - Četnički napad (oko 30 četnika) na Balince glavnom cestom iz pravca Ćeralija započeo je u isto vrijeme s onim kroz Sokak. Stanovnici toga dijela sela su se srećom uspjeli povući prema Četekovcu, a četnici u bijesu pale kuće i gospodarske zgrade Špeh Zlatka, Biškupović Zvonka, Rukavina Slavice i Rukavina Stjepana. Nakon toga, uz pucnjavu i zvjerske urlike, spajaju se zločinačke grupe kod ulaza u Sokak na glavnoj cesti sela Balinci i kreću dalje cestom, njih 50-tak. Nekoliko njih ulaze u dvorište 65-godišnjeg Borovac Juraja, koji je unatoč granatiranju i pucnjavi, pekao rakiju. Urlajući su ga dograbili i ugurali u bačvu vrelog koma, zatim onako opečenog tukli, a potom ga još živog zaklali probivši mu bajunetom lijevu i desnu stranu vrata i grudni koš (patološki nalaz u prilogu). 

Grupa četnika zalazi u dvorište Rukavina Ivana, izvlače ga na ulazni mostić i rafalom iz automata pogađaju u obje noge. Zatim mu Srbin, četnički koljač Relja Dragičević govori „šta je sad ustašo, jel još uvijek tvrdiš da sam ja četnik iz Drugog svjetskog rata ?!“ i potom ranjenom i uplašenom Ivanu sadistički reže uho, te mu bajunetom raspara grudi i živom vadi srce.Ostali četnici u to vrijeme pale kuće i gospodarske zgrade Butorac Milana, Borovac Juraja, Starčević Ivanke, Rukavina Ivana, a potom bacaju bombe u kuću Potočnik Antuna, uzimaju traktor i platon, kojim kasnije pljačkaju mjesnu trgovinu, a potom pale Antunovo imanje zajedno sa stokom. Antuna sa suprugom poveli su sa sobom u nakani da razotkriju gdje im je sin, koji je kao pripadnik MUP-a bio na obrani Četekovca. 

NASTAVAK NAPADA NA SELO ČETEKOVAC - Između Balinaca i Četekovca nalazi se zidani most, koji dijeli ta dva mjesta, a preplašenim je mještanima predstavljao dosta sigurno sklonište od četničkih granata, pa su se pod betonsku deku mosta sklonili Butorac Stjepan (koji o sljedećem i svjedoči), Ivčić Đuro i Rozalija, Butorac Mićo i Ruža, Potočnik Ante, RukavinaMarko i Borovac Ruža. Vidjevši četničku pješadiju kako se od Balinaca približava mostu, ljudi su se preplašili za svoje živote, a Stjepan Butorac odlučuje napustiti taj zaklon i kanalom se izvlači prema gustim kupinama oko 15-ak metara od ceste. Nedugo zatim dolazi grupa četnika koju predvodi Milan Romić. Bili su obučeni u maskirne uniforme, a neki su oko čela imali vezane trake crne boje na kojima su visjele resice i prekrivale im lica. Lako ih je bilo prepoznati i pored te maske. 

U grupi koja je išla iza njih neki su bili obučeni u uniforme JNA, neki sa šajkačama, a neki gologlavi. Sakriven u šikari, Stjepan Butorac je prepoznao Lukić Borivoja u JNA uniformi, koji je naredio mještanima ispod mosta da smjesta izađu ili će ih sve pobiti. Potom Srbin Zoran Miščević iz Macuta ispaljuje granatu iz RB-a u kanal, prema mostu, a ljudi u strahu izlazili s rukama u zraku, ne vjerujući da im to rade susjedi i poznanici. Četnici su ih psovali i tjerali da se skinu goli, što ovi nisu htjeli i plačući ih molili da to ne rade. Lukić je tada naredio da ih se odvede do kuće Maričić Milana i da legnu licem prema dolje, dok on ne dođe. Potom je otišao pod most i pronašao nekakvu pušku ručne izrade. Vrativši se do prestrašenih mještana, psovao im je majku ustašku i prijetio da će ih sve pobiti. Zatim je naredio da se svi ustanu sa zemlje i grupiraju na cesti, te krenu ispred srbočetničke pješadije kao živi štit. Za to vrijeme nekolicina četnika uzima traktor i prikolicu Potočnik Antuna i kreću u pljačku mjesne trgovine. Iz pravca Balinaca širio se gusti dim od zapaljenih kuća i gospodarskih objekata, a po selu Čojlug su i dalje padale granate. Četnici nastavljaju svoj krvavi pir, krećući se prema središtu Četekovca, gurajući ispred sebe živi ljudski štit mještana. Usput pale staju i štagalj Ivčić Đure. Malobrojni i slabo naoružani branitelji nisu mogli pružiti jači otpor, nego su se polako povlačili pred podivljalim zločincima. Po uzvišenjima oko sela bila su raspoređena četnička mitraljeska gnijezda i snajperisti, a nekoliko snajperista kretalo se iza kolone talaca i četnika.  

Kod kuće Maričić Milana gine hrvatski branitelj Potočnik Joško, koji je pretrčavajući dvorište pokušavao pronaći bolji zaklon. Pogođen je snajperom, kojim je pucao s Joškove kuće četnik Ivković Rajko iz Slatinskog Drenovca. Isti četnički snajperist ranio je u rame Starčević Ivanku, koja je bježeći u naručju nosila malo dijete. Poslije toga se taj isti Rajko hvalio Antunu Potočnik, koji je bio u živom štitu, kako mu je ubio sina Joška, te da će poslije i njega ubiti. 

Ubijen i potom paljen Joško Potočnik 

Pobješnjela banda nastavlja svoj pohod i zaustavlja se ispred gostionice, koja je bila u kući Ive Grubišića, kada su saznali da se na katu nalaze jedan hrvatski policajac i dva pripadnika narodne zaštite. Bili su to Košorog Duško, Butorac Nikola i Starčević Mile. Četnici zaklonjeni iza živog ljudskog štita derali su se na hrvatske branitelje i zahtijevali da se predaju i iziđu van, što su ovi odbili. To je četnike dodatno razjarilo pa su prijetili da će pobiti taoce. Potom je Srbin Rajko Ivković ispalio 2 tromblona na kat gostionice, koje su eksplodiravši ranile Košorog Duška i Butorac Nikolu. Četnici tada tjeraju Butorac Milana (čovjeka iz živog štita) da dovede svu trojicu s kata gostionice. Butorac dovodi ranjene branitelje, a Starčević, neozlijeđen i bez oružja, silazi vidjevši da je daljnji otpor uzaludan i po život opasan za mještane, srpske taoce. Toga trenutka počinje krvavi pir, većina četnika skaču na ranjenike, udaraju ih kundacima i vojničkim čizmama onako sklupčane i nemoćne na zemlji, urlaju i psuju ustašku majku i Tuđmana, tuku po glavi i tijelu na opće zaprepaštenje talaca mještana. Konačno nakon gnjusnog mrcvarenja i iživljavanja, već polumrtve ih ubijaju. Nikolu Butorac osobno ubija četnik Goran Romić, a Dušku Košorogu na stomak sjeda četnik Miladin Milinović zvani Drdan, vadi nož i kolje ga. Izmrcvarenog Milu Starčević bajunetom kroz stomak probija četnik Milan Dragičević zvani „Kristuš“, te ga tako ranjenog okreće na bok i iz zadnjeg džepa otima novčanik, pri tome ga pokazujući ostalim ubojicama likujući. Na takav postupak prema Starčeviću reagira Marko Rukavina, talac iz živog štita, riječima: pa što to radiš pobogu čovječe, na što mu je Dragičević opsovao majku ustašku i hladnokrvno ga ubio rafalom iz automatske puške. Potom u još živoga Milu Starčević, četnici Goran Bjelovuk i Rajko Vučković ispaljuju rafale i ubijaju ga. Zatim četnik Zoran Miščević naređuje preplašenim taocima da legnu na zemlju licem prema dolje, a četnici odlaze piti u gostionicu. 

Krvavi pohod i četničko divljanje se nastavlja, a Ante Potočnik, u strahu za goli život, koristi priliku i nedovoljnu pažnju četnika i bježi iz živog štita u dvorište susjedne kuće, te kroz staju i kukuruze pronalazi spas. Kod kuće Krupa Ivice, zarobljavaju Ivicu, suprugu Zlaticu i sina Adama Krupa i priključuju živom štitu. Potom četnici zahtijevaju da se taoci drže za ruke, a muškarci su morali skinuti hlače na pola, da im opet netko ne bi pobjegao. Krupa Adam odbija držati se za ruke s drugim taocima, a četnici ga sa sedam metaka pogađaju u leđa i mrtvoga guraju u kanal, pri čemu mu jedan od njih skida tenisice, povezuje vezice i prebacuje sebi preko ramena.

Razbojnička banda, tjerajući taoce, stiže do seoske crkve, uništavaju je ručnim bombama i tromblonima, te konačno pale. Opremu i svete slike razbacuju po cesti, a vrijedne stvari pljačkaju.Uz cestu, između crkve i groblja, već je bila dovezena veća količina piva i drugog alkoholnog pića, kojemu se zločinačko društvo posvetilo, tjerajući čak i taoce da im se pridruže u slavlju. Tu se priključuje grupa četnika, koja dolazi sa sjeverne strane Četekovca, predjela zvanog Breznjak. Ta je grupa držala ovaj dio terena kako malobrojnim braniteljima nebi stigla pomoć s te strane, a ako bi netko od mještana pokušao pobjeći, ušao bi u zasjedu i bio smaknut. Nakon zločinačkog slavlja hrpimice nastavljaju dalje opustjelim selom. U neposrednoj blizini kuće Tonc Ferdinanda, u šipragu pored ceste, nalazio se skriven Mirko Tonc, pripadnik MUP-a, koji je vidio i čuo četnika Dragičević Dušana, zvanog Đed, iz Balinaca, koji je vikao: ''čekajte, nisam napravio još jednu stvar, moram zapaliti Ferdinu kuću.'' To je i učinio iako su on i Ferdo zajedno radili u slatinskom ''Graditelju''. Jozo Sušanj, mještanin sela, izašao je iz svoga dvorišta i krenuo prema susjedu Josipu Tonc, ali ga četnici ranjavaju u obje noge. Onako ranjen odvlači se u svinjac i tamo sakriva. Poslije ga Slavko Cingel, sumještanin i pripadnik Narodne zaštite, odvlači i sakriva u polje kukuruza. Drugi dan ga još živoga pronalaze hrvatski branitelji. Kod kuće Marka Mlakar, zaustavlja se podivljala četnička gomila, jedno vrijeme vijeća što će dalje, zatim šalju borbeno oklopno vozilo BOV, s četničkom zastavom u pravcu sela Čojlug, a koje se vraća oko 17 sati.

Četnici tada puštaju preživjele taoce, prijeteći da će ih klati i pobiti ako o tome događaju išta kažu. Potom se povlače u pravcu Ćeralija. Sela Četekovac i Balinci ostala su u plamenu i dimu, a miris baruta i smrti širio se na sve strane. 

ČETNIČKI ZLOČINI U SELU ČOJLUG - Selo Čojlug smješteno je uz cestu u produžetku sela Četekovac prema Mikleušu. Na samom ulazu u selo iz pravca Mikleuša, prve tri kuće četnici su izabrali kao mjesto zasjede i odvraćanja, u slučaju da za vrijeme napada na Četekovac i Balince mještanima u pomoć krene hrvatska policija. U tom cilju postavili su mitraljeska gnijezda na kućama Kesić Milana, Bubanovića i Jaklić Ivice, Hrvata, koji živi u Osijeku, a kuću koristi kao vikendicu. Na cestu je navučeno veliko drvo kao barikada. Sam početak napada obilježilo je granatiranje Balinaca, Četekovca i Čojluga. Dragan Mlakar, jedan od malobrojnih branitelja poziva radiovezom pomoć iz Mikleuša, gdje je bila stacionirana jedna postrojba MUP-a, 64-og samostalnog bataljuna ZNG-a.Vrijeme je između 9 i 9,30 sati, a nekoliko policajaca i mještana navedenih sela, koji se nalaze poslovno u Mikleušu, vozilima kreću svojim kućama i nailaze na zasjedu na ulazu u selo Čojlug. Prvi nailazi Tonc Josip, vozilom Zastava 101, narančaste boje, koji sa sobom vozi mještanke Matičić Mariju i Troha Tereziju. Puškomitraljeska paljba pogađa vozilo, a Tonc izlazi iz vozila i bježi prema šumi, gdje ga četnici ubijaju. Potom prilaze preplašenim ženama u vozilu, izvlače ih van, muče i ubijaju. Uskoro nailazi Franjo Sabo vozilom Zastava 128, boje trula višnja i sa sobom vozi sina Marka Sabo. Ulaze u unakrsnu vatru, Franjo pogiba, a sin mu Marko zadobiva rane po nogama, četnici ga izvlače iz vozila, muče i nakon toga kolju. Potom nailazi Milan Mlakar, vozilom Lada bijele boje, a s njim je u vozilu Pero Košorog. Na prve rafale iskaču iz vozila i bježe prema šumi, gdje četnički rafal ubija Mlakara, a Košorog uspijeva pobjeći i spasiti se.

Iza toga nailazi Ivica Tomljenović, pripadnik MUP-a Slatina, u fići zelene boje i odmah biva pogođen četničkim rafalima. Uspijeva se ranjen izvući iz vozila, te bijegom u šumu spašava život. 

Nakon kraćega vremena biciklom nailazi mještanin Četekovca Zlatan Pinčar, kojega ranjeni Tomljanović upozorava na četničku zasjedu, ali Zlatan ipak nastavlja prema kući. Začuđen, zaustavlja bicikl pored izrešetanih vozila i krvavih tragova četničkog divljanja. Tu i njega pogađa zločinački rafal i pada mrtav na cestu. Pokušaj proboja manje grupe pripadnika MUP-a u napadnuta sela osujećen je paljbom puškomitraljeza iz četničkih zasjeda, te granatiranjem prostora prilaza. To dokazuje pravu vojničku organizaciju izvođenja četničkog napada i pokolja u selima Balinci, Četekovac i Čojlug. U poslijepodnevnim satima do mjesta četničkih zasjeda dolazi bojno oklopno vozilo BOV, s oznakama JA, te nakon kraćeg vremena odlazi s dijelom četnika, kroz popaljena hrvatska sela u pravcu Ćeralija. Granatiranje ovoga područja nastavljeno je sve do noći. 

IZVLAČENJE MJEŠTANA ZA VRIJEME ČETNIČKOG NAPADA - Kada su malobrojni hrvatski branitelji vidjeli da neće moći odbiti četnički napad, strahujući za živote svojih obitelji i ostalih mještana, pokušavaju organizirati zbjeg i proboj iz opkoljenih sela.

Branitelji su isključivo bili mještani navedenih sela, a od naoružanja su imali jedva 15-ak pušaka, od kojih je većina bila lovačko oružje.

Vidjevši što se događa u Balincima i saznavši za prodor mnogobrojnih, dobro naoružanih četnika u Četekovcu, većina mještana pod pratnjom nekolicine branitelja, probijaju se prema rijeci Voćinki i velikim površinama zasijanog kukuruza. U to vrijeme kukuruz je bio visok, pa je nesretnom zbjegu pružao dosta dobar zaklon. Nedugo potom iz jakog četničkog uporišta sela Krasković, započinje mitraljeska i artiljerijska vatra po preplašenoj koloni. Na sreću žrtava nije bilo. Nemoćne starce, žene i djecu na rukama su nosili branitelji i mlađi ljudi iz grupe, a nekolicinu najstarijih su sakrili u kukuruze te se kasnije po njih vraćali.Probijanje zbjega niz rijeku Voćinku i kukuruzište trajalo je sve do 21 sat toga dana, kada su konačno izbili na magistralnu cestu kod mosta između Čačinaca i Mikleuša. Vidjevši gomilu ljudi u sumraku kako nailaze, hrvatski branitelji kod mosta na Vojlovici, otvaraju vatru upozorenja. Srećom su uspjeli komunicirati pa se izbjeglo još jedno krvoproliće. Nakon kratkog dogovora, zbjeg je otpraćen u Čačince. Dio mještana Balinaca, Četekovca i Čojluga, posebice starijih ljudi i žena, nije želio napustiti svoje kuće i na žalost su ostali na milosti i nemilosti četničkoj gomili te završili kao žrtve. 

ŽRTVE I ŠTETE:  

POPIS ŽRTAVA PREMA MJESTU POGIBIJE: 

Selo BALINCI - SOKAK:
    MAGDIĆ, NIKOLA iz Balinaca, star 58 god. ubijen
    BIŠKUPOVIĆ, IVICA iz Balinaca, star 66 god. ubijen
    VLATKOVIĆ, ROZALIJA iz Balinaca, stara 92 god. ubijena
    BIŠKUPOVIĆ, IKA iz Balinaca, stara 76 god. ubijena
    RUKAVINA, MARKO iz Balinaca, star 59 god. ubijen
    RUKAVINA, MANDA iz Balinaca, stara 69 god. ubijena
    BIŠKUPOVIĆ, IVAN iz Balinaca, star 48 god. ubijen
    LOVRENC, MIJO iz Balinaca, star 32 god. ubijen
    BUTORAC, JOSIP iz Balinaca, star 63 god. ubijen 

Selo BALINCI - GLAVNA CESTA:
    BOROVAC, JURAJ iz Balinaca, star 65 god. zaklan, opečen
    RUKAVINA, IVAN iz Balinaca, star 68 god. zaklan, izvađeno srce 

Selo ČETEKOVAC:
    POTOČNIK, JOSIP iz Balinaca, star 24 god. ubijen
    BUTORAC, NIKOLA iz Četekovca, star 34 god. mučen, ubijen
    KOŠOROG, DUŠKO iz ,Četekovca, star 22 god. mučen, ubijen
    STARČEVIĆ, MILE iz Balinaca, star 36 god. mučen,  zaklan, paljen
    RUKAVINA, MARKO iz Balinaca, star 42 god. ubijen
    KRUPA, ADAM iz Četekovca, star 2 6 god. ubijen 

Selo ČOJLUG:TONC, JOSIP iz Četekovca, star 18 god. ubijen
    MATIČIĆ, MARIJA iz Čojluga, stara 68 god. mučena,ubijena
    TROHA, TEREZIJA iz Četekovca, stara 82 god. mučena,ubijena
    SABO, FRANJO iz Čojluga, star 59 god. ubijen
    SABO, MARKO iz Čojluga, star 28  god. mučen i zaklan
    MLAKAR, MILAN iz Četekovca, star 25 god. ubijen
    PINČAR, ZLATAN iz Četekovca, star 36 god. ubijen. 


POPIS STAMBENIH OBJEKATA, GOSPODARSKIH ZGRADA I OSTALIH ŠTETA 


U ovom dijelu Balinaca (Sokak) zapaljene su kuće i gospodarske zgrade: Vlatković Marka, Lukac Dragana, Biškupović Drage, Rukavina Marice, Ivčić Josipa, Rukavina Zdravka, Butorac Stipe kojemu su još izgorjele svinje, krava i 3 konja, Butorac Ane, Butorac Matilde, Vlatković Marka, Starčević Mile - sve izgorjelo osim pušnice i bunara, Pajić Ive - 2 kuće i gospodarske zgrade, Rukavina Franje i Tomislava, Rukavina Ivana, a na samom uglu Sokaka kuću i gospodarske zgrade Lukac Ante.U napadu iz pravca Ćeralija četnici u Balincima pale kuće i gospodarske zgrade sa životinjama u njima: Špeh Zlatka, Biškupović Zvonka, Rukavina Slavice i Rukavine Stjepana.

Neposredno prije Četekovca, iza raskrižja u Balincima četnici pale gospodarske zgrade i kuće: Butorac Milana, Borovac Juraja, Starčević Ivanke, Rukavina Ivana i Potočnik Antuna gdje je s objektima izgorila i stoka.

U samom Četekovcu četnici pale kuće i gospodarske objekte sa stokom: Ivčić Đure, Maričić Milana, Grubišić Ivice, Tonc Franje, Tonc Slavku, Tonc Ivanu, Tonc Stjepanu, Butorac Mariji, Paulin Željku, Miklić Florijanu, Košorog Slavku, Šiser Roziki, Šiser Josipu, Matičić Josipu, Rukavina Angelini, Nago Berti, Lozer Slavku, Košorog Stjepanu i Božić Tereziji. 

POČINITELJI ZLOČINA: U napadu na sela Balinci, Četekovac i Čojlug sudjelovalo je oko 400 pobunjenih Srba što u zasjedama odvraćanja, mitraljeskim gnijezdima, kao topničke posade i logistika, a u samom pješačkom napadu sudjelovalo je više od 63 pobunjenih Srba – četnika. Uglavnom su to Srbi – mještani sela Krasković, Prekoračani, Ćeralije, Voćina, Rijenaca, Macuta, a nekolicina iz srpskog dijela Balinaca i Mikleuša. 63 učesnika ovoga pokolja prepoznali su mještani napadnutih sela, iz živoga štita, promatrači kroz prozor i iz guštika, a za jedan dio saznalo se od dvojice pokajnika, povratnika Srba.  Neosporno je da je napad vodio Srbin Borivoj Lukić (zvani Munja – komandant štaba), rođen je u Slatinskom Drenovcu 5.04.1947. god. Potom Borivoj Radosavljević, otac Dušan, rođ. 6.07.1957. u Osijeku, Rajko Bojčić, otac Marko, rođ. 20.09.1948. u Humu, odgovoran za granatiranje Četekovca, Dragomir Kelevua, otac Pajo, rođ. 22.03.1955. u Novoj Bukovici, zapovjednik bataljuna za borbena djelovanja, Tanović Savo, otac Budimir, rođ. 8.06.1962. u Višnjici kod Slatine, granatirao Četekovac. Vođe četničkih grupa tijekom pješačkog napada evidentirani su u samom sadržaju događaja. Svi ostali ovdje nenavedeni nalaze se u dokumentaciji prikupljenoj tijekom istražnog postupka. 

ZAKLJUČAK:

Napad na sela Balinci, Četekovac i Čojlug bio je vrlo detaljno pripremljen i isplaniran od strane tzv. JNA i pobunjenih Srba. Sva tri navedena sela imali su ukupno 380 žitelja i to uglavnom osoba starijih od 55 pa do 92 godine. Vrlo mali broj bio je mladih ljudi koji su se u to vrijeme nalazili u selu. Organizaciju obrane sela sačinjavalo je 7 pripadnika straže narodne zaštite i 5 pripadnika MUP-a koji se nisu mogli oduprijeti napadu ovakvog tipa, a što su četnici dobro znali. Od 380 žitelja Hrvata masakrirano je ovom prilikom 24, dok je 5 teško ranjeno. Od 200 kuća i gospodarskih objekata sa stokom, četnici su popalili i eksplozivom razorili 45 kuća i objekta, pritom popljačkali mjesnu trgovinu, mjesnu gostionicu, crkvu, te odvezli sa sobom traktore, priključne strojeve i ostale pokretne vrijednosti iz popaljenih kuća.  


Osim navedenih žrtava, nužno je spomenuti sve one stare i nemoćne osobe, mještane navedenih sela koji zbog nemoći nisu mogli niti htjeli napustiti svoj dom, a za vrijeme ovog četničkog divljanja doživjeli strašne psihičke traume, ostali živi i s njima žive još i danas.            

Za ove hrvatske žrtve još do sada nije nitko odgovarao!   

Rad prezentiran na IV Hrvatskom žrtvoslovnom kongresu 2007. godine, objavljen u Zborniku radova „O ŽRTVAMA U RATU I U MIRU“, Zagreb, 2008., str. 203. – 214.